IZVEDBA KVALITETNOG ZDENCA (bunara)
Izvedba kvalitetnog zdenca (bunara), zahtijeva vrlo stručan pristup već od samog lociranja zdenca (bunara); izbora tehnologije bušenja; vrste ugradbenog materijala (posebice filtra); konstrukcije zdenca/bunara. VODOVOD-HIDROGEOLOŠKI RADOVI d.o.o. aktivno sudjeluje u svim navedenim stavkama, kako sa svojim stručnim savijetima, tako i samim izvođenjem vodoistražnih radova u svim vrstama materijala.
U nekim sulčajevima postoje tereni gdije se može pretpostaviti izdašnost zdenca/bunara odgovarajuće konstrukcije bez vodoistražnih radova, ali to su male iznimke. Kako bi se eliminirao rizik pogrešnih predviđanja ili rezultata nestručnih istraživanja, te povećala mogućnost uspješne izvedbe; potreban je stručan pristup, počevši od prospekcije terena i uvida u geološku građu terena temeljem geoloških i hidrogeoloških karata, odnosno rezultata prethodnih istraživanja. Ukoliko se procijeni povoljno stanje tj. postojanje podzemne vode i njene potrebne količine na ekonomski opravdanim dubinama, slijede istražna bušenja i testiranja, te se na kraju temeljem dobivenih relevantnih podataka projektira i izrađuje zdenac.
Konstrukcije zdenaca najčešće su od čeličnih, pocinčanih, inox, PVC (polivinilklorid) ili PEHD (plietilen-high-density) cijevi, čiju nabavu i dostavu na lokaciju VODOVOD-HIDROGEOLOŠKI RADOVI d.o.o. U zoni vodonosnog sloja, zacjevljenje bunara se izvodi bunarskim filterskim cijevima koji se rade od različitih konstrukcija preforiranih cijevi (mostićavi, žičani, slotirani, višeslojni i sl.), koji omogućavaju uticanje vode iz vodonosnika u zdenac.
U donji dio bunarskog zacjevljenja (ispod filtera) ugrađuje se taložnik, najčešće se konusnim završetkom na donjem dijelu zbog lakše ugradnje i održavanja. Prstenasti prostor između postavljene konstrukcije cijevi i bušotine, popunjava se glinenim tamponom u zoni pune cijevi, a šljunčanim granuliranim zasipom u zoni bunarskog filtra. Tamponod površine terena do vodonosnog sloja, ima funkciju nepropusnog sloja koji spriječava zagađenje zdenca.
ISTRAŽNO BUŠENJE
Istražna bušenja su temeljna ispitivanja koja se provode za potrebe hidrogeologije. Promjer bušotina je različit, no u praksi se on najčešće kreće između Ø25 i Ø200 mm. Dubina bušenja može biti veća i od 1000 m, no vezano uz naše hidrogeološke prilike dubina bušenja rijetko prelazi 150 m.
Prema načinu izvedbe istražna se bušotina može izvesti ručnim i motornim načinom. Ručno bušenje se u principu vrši u nevezanim klastičnim sedimentima do dubine oko 20 m, iako su u Kini u prošlosti izbušene bušotine ručnim postupkom i preko 1000 m. Motorno bušenje je sigurno osnovni i najčešće primjenjivani način istraživanja svih vrsta stijena »in situ«. S obzirom na smjer bušenja mogu biti: vertikalna, kosa i horizontalna. Bušotina se može izvesti sa i bez jezgrovanja.
Jezgrovanje znači da se u tijeku bušenja posebnim priborom uzimaju uzorci nabušenih stijena. U nevezanim klastičnim sedimentnim stijenama ti će uzorci biti «poremećeni». U slabo vezanim klastičnim sedimentima, te u svim čvrstim stijena nabušena, će jezgra biti relativno «neporemećena», a to znači da će biti gotovo ista kao u prirodi. Nabušena se jezgra geološki determinira, a po potrebi se uzorci i laboratorijski ispituju. Izvedba bušotine može se provesti: udarnim, udarno-rotacionim i rotacionim posutpkom.
Odabir metode izvedbe bušotine prvenstveno ovisi o litološko-petrografskom sastavu stijena. O vrsti i značajkama stijena, te konačnoj namjeni bušotine ovisit će kojih će dimenzija biti početni i završni profil bušotine. Naime, u nekim litološkim sredinama može doći do smanjivanja profila bušotine, što je u biti posljedica različitih stanja nabušene stijene (bujanje stijena, razlomljenost stijena, zarušavanje materijala i dr.). Zbog toga se, a posebice kod dubokih bušotina, smanjuje profil bušenja.
Nerijetko se događa da u bušotinu treba privremeno ugraditi zaštitne cijevi čija je prvenstvena namjena sprečavanje zarušavanja bušotine (tzv. »teleskopska konstrukcija« bušotine). Nabušeni se materijal može na površinu iznijeti: »suhim postupkom«, komprimiranim zrakom, vodom i različitim isplakama. Isplakom se naziva vodena otopina različitih supstancija, koje se koriste pri bušenju. Najčešće i u najširoj primjeni su bentonitne isplake kojima se mogu dodavati različiti aditivi.
Bentonit je vrsta glinovitih materijala koja u svom sastavu ima montmorilonit (silikatni mineral koji buja u kontaktu s vodom). Isplaka se kod direktne metode u bušotinu utiskuje kroz bušače šipke i pribor za bušenje, a izlazi na površinu kroz prstenasti otvor između stijenke bušotine i bušačeg pribora.
U nekim vodoistražnim, a posebice u vodozahvatnim radovima, primjenjuje se metoda reversnog bušenja. Reversno bušenje se naziva zbog toga što isplaka kroz bušači pribor cirkulira obratno, a to znači od dna prema ušću bušotine (Slika 4.4.c). Bušenje se u većini slučajeva provodi čistom vodom. Usprkos značajnih pripremnih radova koji trebaju prethoditi ovoj metodi, to je sigurno najbolji i najbrži na čin izvedbe bušotina za kaptiranje vodonosnika u nevezanim klastičnim sedimentima.
PROJEKTIRANJE
Za potrebe izvođenja istražnih bušotina, izvedbu zdenaca, bušotina za sustave grijanja/hlađenja (dizalice topline) i ostale radove tvrtka VODOVOD-HIDROGEOLOŠKI RADOVI d.o.o. izrađuje programe radova, projekte za bušenja, elaborate o izvedenim radovima, dokumentaciju potrebnu za izdavanje vodopravnih dozvola, vodopravnih uvjeta i koncesija za zahvat vode te druge svrhe.
MONITORING
Tvrtka VODOVOD-HIDROGEOLOŠKI RADOVI d.o.o vrši uslugu monitoringa razina i kvaliteta podzemnih voda. Monitoring se vrši iz više razloga: kontrola kakvoće vode za javnu vodoopskrbu, praćenje razina podzemne vode, praćenje promjena u vodonosnicima, utjecaj čovjeka ili okoliša na podzemne vode (npr. odlagališta otpada) itd. Monitoring se vrši na piezometrima i/ili zdencima ukoliko su dostupni.